Ovaj događaj je vezan za njihovo odbijanje da se priključe Usaminoj vojsci koju je Božiji Poslanik, s.a.v.a., mobilisao i Usamu postavio za komandanta, dva dana prije svoje smrti. Stvar je došla dotle da su počeli prekoravati i kritikovati Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kad je imenovao za njihovog komandanta mladića, ne starijeg od sedamnaest godina.
Od pohoda su izostali Ebu Bekr, Omer i neki ashabi. Nisu se pridružili vojsci pod izlikom da neko mora paziti na hilafet uprkos tome što je Božiji Poslanik prokleo onoga ko izostane iz Usamine vojske.
(Vidjeti knjigu El-milel ve-nihel od Šehristanija o Poslanikovim riječima: “Neka je Allahovo prokletstvo na onoga ko izostane iz Usamine vojske.”, l/29.)
Što se tiče Alija i njegovih sljedbenika, Božiji Poslanik, s.a.v.a., njih nije odredio u vojsku, da bi unaprijed zaustavio neslaganje, očistio atmosferu i riješio se onih koji bi se tome suprotstavili. Oni se ne bi vratili iz pohoda na Muti, sve dok se ovo ne bi povoljno razvilo za Alija, a kao što je želio Allah i Njegov Poslanik kad se radilo o naslijeđivanju Poslanika. Ali, prepredenjaci iz Kurejšija su to shvatili, pa su odbili da izađu iz Medine i oklijevali su dok Poslanik nije preselio na Onaj svijet.
Stvar su riješili onako kako su bili već prije planirali, i udaljili su onog koga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., želio, ili drugim riječima, odbili su prihvatiti Poslanikov sunnet. Ovo nam pokazuje, kao i svakom istraživaču, da su Ebu Bekr, Omer, Osman, Abdurahman ibn Avf, Ebu Ubejde, Amir ibn Džerrah odbili prihvatiti Poslanikov, s.a.v.a., sunnet, jer su postupali po svom nahođenju želeći time dunjalučke koristi kroz preuzimanje hilafeta, makar ih to dovelo do neposlušnosti prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.a.
A što se tiče Alija i njegovih drugova, oni su se strogo pridržavali Poslanikova sunneta i radili na njegovom izvršavanju u potpunosti, koliko god su bili u mogućnosti. Vidjeli smo kako je Ali, mir neka je s njim, postupio u tom iskušenju, kako se pridržavao Poslanikove oporuke koju je njemu ostavio da on obavi njegovo gasulenje, umotavanje u ćefine, dženazu namaz i njegovo polaganje u kabur.
Ali je sve to izvršio, upravo onako kako mu je Poslanik oporučio i ništa ga u tome nije omelo, uprkos tome što je on već saznao da se jedna skupina uputila u Sekifu da izaberu jednog od njih za halifu. Ali je isto tako mogao učiniti, krenuti za njima i poremetiti njihove planove, ali iz poštovanja prema Poslanikovom sunnetu i njegovoj primjeni, on odlučuje ostati uz svog amidžića pa makar ga to koštalo hilafeta.
Ovdje moramo nakratko zastati da primijetimo lijep ahlak koji je Ali naslijedio od odabranog poslanika, Muhammeda, s.a.v.a. Dok se Ali odriče hilafeta kako bi izvršio sunnet, vidimo druge kako odbijaju izvršiti sunnet radi hilafeta.
Nema komentara:
Objavi komentar