Ako sagledamo pitanje taklida i autoriteta kod ehli sunneta vel džemaata, ostat ćemo zbunjeni u pronalasku veze koja njih povezuje sa Poslanikom, s.a.v.a. Svi znamo da ehli sunnet vel džemaat za svoje fikhske autoritete uzimaju četvoricu Imama, osnivača mezheba: Ebu Hanifu, Malika, Šafiju i Ibn Hanbela, a nijedan od njih ne poznaje Poslanika, s.a.v.a., niti njegove ashabe.
U vrijeme kad su šije slijedile Ali ibn Ebi Taliba koji se nije odvajao od Poslanika, s.a.v.a., cijelog njegovog života, nakon njega slijede prvake mladića u Džennetu, Imama Hasana i Imama Husejna, zatim Imama Ali ibn Husejna Zejnul-Abidina, zatim njegovog sina Imama Bakira i unuka mu Imama Sadika, neka je mir s njima!, ehli sunnet vel džemaat nije ni postojao.
Historija o njima ne govori, gdje su bili, ko im je bio Imam kojeg slijede u fikhskim propisima, ko im je bio autoritet kojeg su pitali za šeriatske propise, za halal i haram?! Za njih se nije znalo od dana Poslanikove, s.a.v.a., smrti pa do pojave četiri mezheba. Tek nakon toga, na pozornici života se pojavljuju četiri mezheba, jedan po jedan u različitim vremenima shodno željama abasijskih vladara, o čemu smo već govorili. Poslije toga se pojavljuje blok koji okuplja sva četiri mezheba ispod blistavog naziva koji zasljepljuje razume i nazivaju se ehli sunnet vel džemaat.
Ovdje se okupljaju svi oni koji su neprijateljski raspoloženi prema Aliju i čistom Potomstvu, svako ko je bio od pomagača trojice prvih halifa i svi vladari i iz emevijske i abasijske dinastije. Ljudi su prihvatali ove mezhebe milom i silom, jer su vladari radili na njihovoj podršci metodama poticanja i zastrašivanja, a ljudi slijede vjeru svojih vladara. Zatim, vidimo da ehli sunnet vel džemaat poslije smrti četiri Imama zatvaraju vrata idžtihada svojoj ulemi i ne dozvoljavaju im ništa drugo osim da slijede ove Imame. Možda su ovi vladari koji su im zatvorili vrata idžtihada i nisu im dozvolili da kritikuju i razmatraju vjerska pitanja zaprijetile njihovim interesima i opstanku.
I tako su ehli sunnet vel džemaat postali vezani za taklid, slijedeći mrtvog čovjeka kojeg niti poznaju, niti su vidjeli kako bi se uvjerili u njegovu pravednost, pobožnost i znanje. Od svega toga, oni imaju samo lijepo mišljenje o svojim prethodnicima, o kojima svaka grupa prenosi izmišljene vrline o Imamu kojeg slijede. Većina ih je izmislila sanjarske odlike koje nisu ništa drugo do zbrkani snovi i iluzije.
Svaka stranka je radosna zbog onog što ima. Da obrazovani od ehli sunneta vel džemaata danas bolje pogledaju mahane koje, također, prenose njihovi prethodnici i kontradiktorne tvrdnje, dotle da je došlo do ratova i proglašavanja nevjernicima jedni drugih, preispitali bi svoj stav o tim Imamima i bili bi od onih koji su upućeni.
Kako razuman čovjek može u današnjem vremenu slijediti čovjeka koji ne zna ništa o onome što se novo desilo i ako ga upita za rješenje nekih svojih problema, on mu neće moći odgovoriti jer ne zna.
Sigurno je da će Malik, Ebu Hanife i ostali na Sudnjem danu tvrditi da nisu krivi za ono za šta ih ehli sunnet vel džemaat smatra, pa će reći: Gospodaru naš, ne upiši nam u grijeh ovo što su uradili ovi koje ne poznajemo, niti oni poznaju nas, niti smo im tada rekli da su obavezni slijediti nas.
Ne znam šta će odgovoriti ehli sunnet vel džemaat kada ih Gospodar svjetova upita o sekalejnu (dvije vrijedne stvari)? Zatim će im dovesti Poslanika kao svjedoka i neće se moći odbraniti od njegova svjedočenja, makar se koristili izgovorima da su bili pokorni svojim prvacima i vođama. A kada ih upita: Da li ste pronašli negdje u Mojoj Knjizi ili u sunnetu Mog Poslanika neki izgovor ili dokaz o slijeđenju četiri mezheba? Odgovor na ovo je poznat i ne treba nekog posebnog znanja.
Ni u Allahovoj knjizi ni u sunnetu Njegova Poslanika nema ništa o tome. U Allahovoj knjizi i u sunnetu Njegova Poslanika se nalazi jasna naredba o slijeđenju čistog Potomstva. Možda će oni reći:
“Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!” Sedžde, 12
A odgovor će biti: “Nikako, to su riječi koje ste vi rekli!” A Poslanik, s.a.v.a., će reći: “Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava. Ja sam im preporučio moje Potomstvo i prenio sam im ono što si mi Ti naredio da vole moje bližnje, ali prekršili su obećanje i prekinuli sa mojim bližnjima. Zaklali su mog sina i dopustili da se prolije krv onima kojima je to bilo zabranjeno, i ne daj im, Bože, moj šefat!”
I po drugi put nam se pokazuje da ehli sunnet vel džemaata ne veže za Poslanika, s.a.v.a., nikakva veza, niti ljubav. Ko je napustio Potomstvo, napustio je i Kur’an, a ko je napustio Kur’an neće naći osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača:
“Na Dan kad nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’ - a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.”Furkan, 27-29
Nema komentara:
Objavi komentar