Taklid (slijeđenje odluka neke pravne škole) i autoritet kod šija

 Svaki punoljetan musliman koji je dužan izvršavati obaveze, ako nije mudžtehid, tj. da može izvoditi šeriatske propise iz Kur’ana i sunne mora slijediti neki autoritet koji posjeduje osobine koje su neophodne za mudžtehida, a to su: znanje, pravednost, pobožnost, zuhd, bogobojaznost, a sve to zbog riječi Uzvišenog Boga:

 

“Pitajte one koji znaju (ehli-zikr) ako ne znate.Nahl, 43

 

Sagledamo li ovo pitanje naći ćemo da kod šija imamija nikad nije prekinut lanac autoriteta od Poslanikove, s.a.v.a., smrti, pa do naših dana. Šije su slijedili dvanaest Imama Ehli-bejta, a.s., a oni su živjeli kroz tri stoljeća. Riječi jednog Imama nikad nisu bile u sukobu sa riječima drugog Imama, jer šeriatski propisi iz Kur’ana i sunneta su bili kod njih, a nisu koristili idžtihad niti kijas.

 

Da su to koristili, neslaganje bi se raširilo i kod njih kao što se to desilo sljedbenicima ehli sunneta vel džemaata. Iz ovoga zaključujemo da je mezheb ehli sunneta vel džemaata, bilo da je hanefijski, malikijski, šafijski ili hanbelijski izgrađen na mišljenju jednog čovjeka koji je daleko od perioda objave i sa Poslanikom ga ne veže nikakva veza. A mezheb šija imamija je prenesen tevaturom od dvanaest Imama Poslanikova, s.a.v.a., potomstva, sa oca na sina.

 

Pa svako od njih kaže: Moj hadis je hadis mog oca, hadis mog oca je hadis mog djeda, hadis mog djeda je hadis Zapovjednika vjernih Alija, a Alijev hadis je hadis Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a hadis Božijeg Poslanika je hadis Džibrilov, a.s., a to je govor Uzvišenog Allaha.

 

“Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivriječnosti.”Nisa', 82

 

Zatim je došao period skrivenosti nepogrješivog Imama u kojem ljude slijede alima fakiha koji zadovoljava sve potrebne uslove. Tako je počeo slijed fakiha, mudžtehida, od tog vremena pa do danas i to bez prekidanja. U svakom vremenu pojavi se u ummetu po jedan autoritet ili više njih za šije koji ih slijede u svojim djelima u skladu sa poslanicama koje svaki autoritet izvodi iz Kur’ana i sunneta.

 

I ne koristi se idžtmhadom, sem u slučajevima nečeg novog što se desilo u ovom stoljeću, zbog naučno-tehnološkog napretka, kao što je operacija presađivanja srca ili nekog drugog organa ili vještačka oplodnja ili bankarski sistem i drugo. Međutim, ako se među mudžtehidima pojavi najučeniji i naziva se velikim autoritetom za šije ili vođa skupine i naučnog kruga, svi ostali autoriteti mu iskazuju poštovanje i cijene ga.

 

Šije slijede živog fakiha u njihovom vremenu, koji zna za sve probleme svog vremena, vodi računa o njihovim problemima, oni ga pitaju, a on im odgovara. Na ovaj način šije su uspjele sačuvati dva osnovna izvora islamskog šeriata: Kur’an i sunnet i predaje prenesene putem 12 Imama od čistog Potomstva.

 

Presudno u tome je bilo to što njihovi Imami nisu koristili idžtihad i svoje lično mišljenje, jer su šije poklonile veliku pažnju zapisivanju Poslanikova sunneta od vremena Ali ibn Ebi Taliba koji je čuvao sahifu ElDžamiu, u kojoj se nalazi sve ono što je ljudima potrebno do Sudnjeg dana, a Imami poslije njega su je nasljeđivali i čuvali kao što ljudi čuvaju zlato i srebro.

 

Već smo navodili riječi šehida ajatullaha Sadra iz njegove knjige u kojoj spominje da se on oslanjao samo na Kur’an i sunnet. To što spominjemo šehida Sadra je samo jedan primjer, a i svi ostali šitski autoriteti, bez izuzetka, isto tvrde. Ova kratka rasprava o pitanju taklida i vjerskog autoriteta nam objašnjava da su šije imamije sljedbenici Kur’ana i Poslanikovog sunneta, direktno prenesenog od Alija “vrata na gradu znanja”, učenjaka i drugog upućivača ummeta poslije Poslanika, koji je sa Poslanikom u Kur'anu.

 

(Ukazuje se na događaj mubahele i Allahove riječi: “Reci: ‘Dođite, da mi pozovemo sebe, a vi sebe...’, pa je pozvao Ali ibn Ebi Taliba.” Bilježi ga Muslim u svom sahihu, u poglavlju o odlikama Alijevim.)

 

Ko dođe do grada i uđe na njegova vrata došao je do čistog izvora i lijek koji liječi. Uhvatio je se za najčvršću vezu koja se ne može prekinuti, zbog Allahovih riječi:

 

“U kuće na vrata njihova ulazite.”Bekare, 189

 

A ko u kuću uđe sa stražnje strane, a ne na vrata, naziva se lopovom, i on neće moći ući, niti će upoznati sunnet Poslanikov, s.a.v.a., a Allah će ga kazniti za njegovu neposlušnost.