Poslanik, s.a.v.a., ne prihvata zakonodavstvo ehli sunneta vel džemaata

 Saznali smo iz onog što je prethodilo da šije slijedeći Ehli-bejt ništa nisu radili po svom nahođenju, niti po kijasu. Naprotiv, to su strogo zabranili. A to je zato što su kod Imama Ehlibejta Poslanikovi hadisi presudni, naslijedili su ih od njega i prenosili sa oca na sina, sa Imama na Imama. Spominjali smo Sahifu Džamiu, čija dužina je 70 aršina, a u njoj se nalazi sve što je muslimanima potrebno do Sudnjeg dana. Isto tako, saznali smo da je ehli sunnet vel džemaat bio primoran raditi po svom nahođenju i kijasu, jer nisu imali Poslanikove hadise, a to je zato što su njihove vođe i prvaci odbili da ih prihvate, spaljivali su ih i zabranjivali njihovo pisanje.

 

Oni koji su podržavali idžtihad i djela po ličnom nahođenju odlučili su se na izmišljanje hadisa i njihovo pripisivanje Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., kako bi podržali svoj mezheb i istinu zamijenili neistinom.

 

Tako su rekli da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., poslao Muaz ibn Džebela u Jemen, a prije toga ga je pitao:

 

“Ako te neko nešto upita, kako ćeš prosuditi?” Muaz je odgovorio: “Sudiću po Allahovoj knjizi.”

Poslanik ga je ponovo upitao: “A ako ne nađeš u Allahovoj knjizi?” Muaz je odgovorio: “Sudiću po sunnetu Allahova Poslanika.” Poslanik je rekao: “A ako ne nađes u sunnetu Njegova Poslanika?” On je odgovorio: “Ako ne nađem, koristit ću idžtihad po svom nahođenju.” Tada mu je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Neka je hvala Allahu koji je pomogao izaslaniku Allahova izaslanika u onome čime je zadovoljan Allah i Njegov Poslanik.”

 

Ovaj hadis je laž i nemoguće je da ga je izgovorio Allahov Poslanik, s.a.v.a. Kako Božiji Poslanik, s.a.v.a., može reći Muazu: “Šta ćeš uraditi ako ne nađeš ni u Allahovoj knjizi, ni u sunnetu Njegovog Poslanika?”, a Allah Uzvišeni kaže Svome Poslaniku:

“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.”Nahl, 89

“U Knjizi Mi nismo ništa izostavili.”An'am, 38

“Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.”Hašr, 7

 

Isto tako, Allah je rekao Svom Poslaniku:

“Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje.”Nisa', 105

 

Kako Poslanik, poslije ovoga, može reci Muazu: “A ako ne nađes ni u Allahovoj knjizi, ni u sunnetu Njegovog Poslanika?!” Zar ovo nije priznanje da u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegova Poslanika ima nedostataka, i da nisu objašnjena sva pitanja! Neko će reći: Možda je ovaj hadis, Poslanik izrekao u početku svog pozivanja kada Allahova knjiga nije bila potpuna.

 

Reći ćemo: Ovo nije tačno, jer, kao prvo: zbog Muazovih riječi: “Sudiću po Allahovoj knjizi”, što dokazuje da je Allahova knjiga tada bila kompletna. A ako još dodamo Muazove riječi: “Sudiću po sunnetu Njegova Poslanika”, saznajemo u što nema nikakve sumnje da je ovaj hadis izmišljen tek mnogo kasnije, u vrijeme kada se mnogo govorilo o idžtihadu, nasuprot autoritativnim tekstovima Kur’ana i sunneta, jer termin Allahova knjiga i sunnet Njegova Poslanika upotrebljavao se poslije Poslanika, s.a.v.a.

 

Kao drugo: Nije tačno, jer bi ovaj hadis postao argument onome ko ne poznaje Allahove propise i propise Njegova Poslanika, da sudi i radi po svom mišljenju kako hoće, a sebe ne bi zadužio da nauči propise, onakve kakve je Allah naredio i Njegov Poslanik.

 

Kao treće: Nije tačno, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici.”

“A oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.”

“Oni koji nisu sudili prema onom što je Allah objavio, pravi su griješnici.”Ma'ide, 44-45-47

 

Kao četvrto: Nije tačno, jer onaj ko ne poznaje sve propise, ne može suditi po njima, niti može donositi fetve, sve dok ne nauči šta su Allah i Njegov Poslanik propisali o tome. Ako je Poslanik onaj koji je Allahov izaslanik i njemu je Allah dao pravo zakonodavstva, pa kaže:

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođen postupe.” (Rahman, 56) , i uz to, on cijeli svoj život nije presudio ni po jednom pitanju po svom nahođenju, niti po kijasu, niti po idžtihadu, nego je uvijek slijedio Božije tekstove koje mu je donosio Džibril, a.s., svaki put kada se ukazala potreba, a sve predaje koje su u suprotnosti sa ovim su izmišljene.

 

Kako bi se još više uvjerio u ovo što kažemo, evo ti dokaz iz sahiha ehli sunneta vel džemaata koji prenosi Buharija u svom Sahihu:

 

“Poslanik nije bio pitan niočemu, za što nije došla objava a da ne kaže: ‘Ne znam.’, ili ne bi odgovorio dok mu ne dođe objava o tome. I nije govorio po svom mišljenju, niti po kijasu, zbog Allahovih riječi: ‘Onako kako ti Allah objavljuje.’ Nisa', 105 ”

(Sahih Buhari, 1/148, iz kitabul iatisam bil kitabi ve-ssunneti)

 

Da, ovako Gospodar svjetova i najpravedniji Sudac kaže Svom Poslaniku: “A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdije. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje.”Ma'ide, 48

 

Da, evo šta Kur’an kaže Muhammedu, s.a.v.a.:

“Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje.”Nisa', 105

 

Ako Poslanik, s.a.v.a., nije radio po svom nahođenju, niti po kijasu, što i sami svjedoče u svojim sahihima, kako je onda njima dozvoljeno da tako rade?! I kako rade suprotno Allahovim propisima i sunnetu Njegovog Poslanika, a onda za sebe kažu da su sljedbenici sunneta, doista je ovo veoma čudno!!! Neophodno upozorenje Kada budemo govorili u slijedećim poglavljima o ehli sunnetu vel džemaatu, ovdje ne mislimo na sadašnje muslimane.

 

Nekoliko puta smo napominjali da su oni nevini i da oni nemaju ništa sa grijehom koji su počinili njihovi prethodnici. Rekli smo da su oni žrtve izvrtanja istine i povijesnog zamračivanja koje su dopustili Emevije i Abasije i njihove pristalice kako bi uništili poslanički sunnet i vratili se u džahilijet.

I mi smo bili među njima, išli smo u njihovoj povorci i slijedili njihovo upućivanje, ali Allah nam je darovao uputu i uputio nas “lađi spasa”. Nama preostaje samo da molimo Svemogućeg Allaha da tome uputi cijeli islamski ummet, kako bi ostala samo istina. Neko će reći: Ovakvo kritikovanje i prigovaranje ashabima će povrijediti osjećaje većine muslimana koji vjeruju u pravednost svih njih i smatraju ih najboljim stvorenjima poslije Poslanika, s.a.v.a.

 

Mi kažemo da se od muslimana traži da vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika i da rade ono što su im oni naredili i da idu do onih granica koje su im oni propisali.

Ko izađe iz ovih okvira, njegov završetak je u Džehennemu, pa makar bio amidža Poslanikov, s.a.v.a., ili njegovo dijete. Kritikovanje i prigovaranje nekim ashabima su odredili povijesni događaji s kojima su bili spojeni, pa su se oni razišli i bili su uzrok neslaganja ummeta i njegove nesreće.