Poslije ispitivanja i analize o vjerovanju oba mezheba, šija i ehli sunneta vel džemaata, shvatili smo da šije sve svoje fikhske propise uzimaju samo iz Časne Knjige i Poslanikovog sunneta. Kod njih je Kur’an na prvom mjestu, a na drugom je poslanički sunnet.
Ovo znači da oni sunnet podvrgavaju preispitivanju i izlažu ga pred Kur'an. Ono što se slaže sa Allahovom knjigom prihvataju, a ono što se ne slaže sa Allahovom knjigom odbacuju. U ovome se šije vode po onome što su odredili i potvrdili Imami Ehli-bejta, a predajom od njihovog djeda, Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koji kaže:
“Ako dođe do vas neki hadis od mene, podvrgnite ga ispitivanju kroz Allahovu knjigu, pa ono što se slaže sa Allahovom knjigom, radite po tome, a ono što je suprotno Allahovo knjizi, odbacite!”
Imam Džafer Sadik je nekoliko puta rekao:
“Hadis koji se ne slaže sa Kur'anom je laž.”
U Usulu-lkafi, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.a., držao govor na Mini pa je rekao:
“O ljudi, ono što vam dođe od mene i slaže se sa Allahovom knjigom, ja sam to i rekao, a ono što vam dođe od mene, a ne slaže se sa Allahovom knjigom, ja to nisam rekao!”
Na ovim čvrstim temeljima šije imamije su izgradili svoj fikh i vjerovanje. Ma koliko hadis imao vjerodostojan lanac prenosilaca, on se mora izmjeriti na ovoj vagi, mora se podvrgnuti kontroli Kur'ana, kojem se laž ne približava ni sa jedne strane.
Šije imamije su jedini mezheb među svim ostalim islamskim mezhebima koji su postavili ovaj uslov, a posebno kada se radi o kontradiktornim predajama i hadisima.
U knjizi Tashihu-l-i'tikad Šejh Mufid kaže:
“Knjiga Uzvišenog Allaha je ispred hadisa i predaja i Kur’an polaže pravo da utvrdi koji hadisi su sahih. I ono što Kur’an presudi, to je istina i ništa drugo.”
Na temelju ovog uslova, a to je podvrgavanje hadisa kontroli Allahove knjige, šije imamije se razlikuju od ehli sunneta u mnogim fikhskim propisima, kao i u vjerovanju. Istraživač će u svim propisima šija i u njihovom vjerovnju naći potvrdu istinitosti u Allahovoj knjizi, za razliku od onoga što nalazimo kod ehli sunneta vel džemaata.
Onaj ko bude istraživao nekada će naći da se njihova vjerovanja ili neki propisi ne slažu sa jasnom knjigom. Na temelju ovoga, istraživač će razumjeti da šije ni jednoj knjizi hadisa nisu dali takav stepen vjerodostojnosti koji bi je učinio istim što i Kur’an, kao što je slučaj kod ehli sunneta koji sve hadise koje prenosi Buharija i Muslim smatraju vjerodostojnim, uprkos činjenici što među njima ima stotine hadisa koji su kontradiktorni Allahovoj knjizi.
Dovoljno ti je da znaš da knjiga hadisa kod šija El-Kafi uprkos veličini onog ko ju je sastavio, Muhamed ibn Jakub Kulejnija, i njegovom ogromnon znanju i poznavanju hadisa, ali šitska ulema ni jedan dan nije tvrdila da sve ono što je on sabrao vjerodostojno.
Naprotiv ima uleme koja je odbacila pola hadisa koje je on zabilježio, tvrdeći da nisu sahih. I sam sastavljač El-Kafija ne tvrdi da su svi hadisi koje je o sabrao vjerodostojni. Možda je ovo rezultat biografija halifa koje svaki mezheb ima kod sebe, pa ehli sunnet slijedi Imame koji ne poznaju Kur’an i sunnet, ili ih poznaju ali donose propise po svom ličnom nahođenju i ne slažu se sa tim tekstovima iz više razloga, a o nekima smo govorli u prethodnim poglavljima.
Što se šija tiče, oni slijede Imame Ehli-bejta koji poznaju Kur'an i ne rade ništa suprotno njemu i ne razilaze se.
“Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i prije njega Knjiga Musaova, putovođa i milost?
To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili Vatra će boravište biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvog; ali većina ljudi neće da vjeruju.”Hud, 17
Nema komentara:
Objavi komentar